
Međutim,
osim različitih promena, hraniva unesena u
zemljište u znatnoj se meri gube ili ispiraju iz
zemljišta kišama. Zavisno do svojstva zemljišta , veći ili
manji deo hranjivih materija iz
đubriva veže se (inaktivira) u oblike
teško dostupne voćkama. Na primer, lako dostupni fosfor (monoklacijum fosfat)
često se veže sa gvožđem ili aluminijumom u
zemljištu u teško dostupan ili nedostupan oblik (tetra i penta fosfat gvožđa ili aluminijuma).
Azot u
zemljištu lako podleže procesima ispiranja pa nastaju veliki gubici ako
se đubrenje ne obavlja postupno u više
navrata. Navedeni primeri pokazuju kako je težak problem održavanja plodnosti zemljišta
i određivanje potrebe đubriva i
rokova đubrenja i zato je neophodno kontrolom plodnosti
zemljišta utvrditi trenutno stanje
plodnosti zemljišta , kao i potrebne količine , formulacije , vreme i način
primene đubriva po preporuci stručnog lica.
Azot je
preko potreban sastavni deo organa i tkiva voćaka. U pojedinim organima i
tkivima različito je zastupljen. Najviše
azota ima lišće, cvetni pupoljci,
plodovi i semenke. Uloga azota u životu
voćke je višestruka. Povoljno delovanje azota odražava se u povećanju
fotosinteze, rastu lišća, mladara, plodova i drugih organa voćaka te u
povećanju zametanja cvetnih pupoljaka. Azot
utiče na celokupan razvoj voćke, posebno
na obilnost i kvalitet prirasta.
Nedostatak
azota odražava se u smanjenju prirasta mladara, sitnijem lišću,
smanjenom zametanju cvetnih pupoljaka, slabijem cvetanju, povećanom opadanju
već zametnutih plodova i opšte slabijem
razvoju plodova. Generalno , čitava stabla ostaju slabije razvijena, kržljava i
brže propadaju. Međutim, i višak
azota može imati nepovoljan
uticaj na voćke.
Ako je zemljište prebogato azotom , tada mladari , lišće i
korenje porastu vrlo bujno. Rast se produžava do kasne jeseni, mladari ne
dozrevaju dovoljno već ostaju s zelenim i
mekanim tkivom pa lako
izmrzavaju. Ujedno se povećava osetljivost prema bolestima i štetočinama, a
dešavaju se i neke fiziološke promene.
Zbog viška azota produžava se vreme dozrevanja plodova i
skraćuje vreme njihovog trajanja.
Takođe je vrlo važno pravovremeno unošenje
azotnih đubriva u zemljište. Prekasno unošenje azotnih
đubriva izazva produženu vegetaciju. S druge strane, azotna
đubriva lako topiva i pokretna, pa
dolazi do većih gubitaka ako se sve unese u jesen, jer u jesen i zimi obično
ima dosta padavina . Zbog intenzivnog rasta korena u jesen, za šta je potrebno
dosta azota , važno je u jesen uneti
azotna đubriva. Na proleće opet počinje intenzivni rast korenja, zatim
cvatanje, oplodnja, rast mladara i
plodova, a za rast tih organa treba puno azota. Znači, i u proleće treba
đubriti azotom. Početkom leta zameću se cvetni pupoljci za rod u idućoj godini, bujno rastu mladari
,plodovi pa je opet potrebno dosta azota. Prema tome, azotnim đubrivima
treba đubriti u više navrata,
posebno u jesen, proeće i početkom leta.
Ukupnu količinu azota treba podeliti u
četiri obroka.
Jedna
četvrtina od ukupne godišnje količine azotnih đubriva unosi se
tokom jesenje obrade nakon berbe da se potpomogne razvoj korenja. Druga
četvrtina dodaje se rano u proleće, odnosno četiri nedelje
pre cvetanja. Treća četvrtina dodaje se odmah nakon opadanja latica.
Poslednja četvrtina dodaje se oko 15. maja. Zavisno od klimatskim prilika,
đubrenje azotom može biti drugačije.
Tamo gde rano nastupa suša, đubrivo se unosi ranije u proleće.
Autor: Valentina Aleksić,
dipl. ing. melioracija zemljišta i voda