Malina je uz
jabuku naša najznačajnija voćna vrsta. Godišnje od izvoza maline zaradimo do
100 miliona dolara deviznog prihoda. Malina se sve više sadi u Vojvodini, ali
sa povećanjem površina šire se i bolesti, pre svega zbog toga što se malinjaci
podižu neodgovarajućim sadnim materijalom.
Rak korena
se ubrzano širi
Poslednjih
godina, u centralnoj Bačkoj naročito, intenzivno se podižu zasadi maline. Reč
je uglavnom o dvorodim malinama dominantno sortama polka i polana.. Kako je
zainteresovanost za podizanje zasada velika, a
količina sadnica ograničena, neretko proizvođači podižu zasade izdancima, koji
se ne mogu podvesti pod sadnice. Zato i ne čudi pojava bakterijskog raka korena
(Agrobacterium tumefaciens) u tek podignutim zasadima maline. Savetodavac u
Poljoprivrednoj stručnoj službi u Vrbasu Katarina Radonić kaže da je ta pojava
masovna.
"U
poslednje tri, četiri godine mi imamo preko 300 hektara podignutih malinjaka,
taj problem je izuzetno veliki. Smatramo da ima preko 30% malinjaka koji su
zaraženi ovom bolešću. Prevencija je slaba i bakterija se intenzivno širi.
Proizvođači po svaku cenu podižu zasade i sami su krivi za položaj u kom su se
našli. Podižu zasade sa neproverenim sadnicama. Kupuju ih kod onih za koje se
već zna da imaju bolesne zasade. To je osnovni problem u malinjacima u srednjoj
Bačkoj."
Isecaju guke
iz zaraženih izdanaka pa prodaju "sadnice".
Potražnja za
sadnicama je velika, a njih nema dovoljno na tržištu. Zato mnogi prekopavaju
stare zasade i vade izdanke maline koji su često zaraženi rakom korena.
Katarina Radonić, koja je inženjerka zaštite bilja, kaže da se pri tom ne
biraju načini kako bi se došlo do zarade.
"Gotovo
da i nema kvalitetnih, sertifikovanih, sadnica kojima se podižu novi malinjaci.
Proizvođači iz proizvodnih zasada vade izdanke i tako ih prodaju. Ljudi bi rado
kupili sertifikovan sadni materijal, ali sadnica nema. Čak se dešava da
proizvođači koji iskrčuju zasad angažuju radnu snagu za isecanje guka i takve
izdanke prodaju kao sadnice. Čak se dešava da ljudi koji su iskrčili zasad
ponovo podižu zasad na istoj parceli. Neminovno je da se bolest opet proširi.
Nakon iskrčenog zasada bolest napada čak i koren šećerne repe, kao voće koje se
tu zasadi. Dobro bi bilo da parcela nekoliko godina bude 'slobodna' od biljaka
koje bakterija napada", kaže Katarina Radonić.
Iskustvo iz
Kule
Vasilije
Ćurčin, koji se pretežno bavi ratarstvom, "ortački" je podigao hektar
maline. Zemljište je u jesen 2014. dobro pripremio i nađubrio sa 20 tona
stajnjaka. Kupio je 5.600 "sadnica" dvorode maline, koje je platio 50
centi po komadu.
Te 2014.
godine u novembru malinu je zasadio, a s proleća postavio i sistem za
navodnjavanje "kap po kap" koji je platio 1.000 evra. U proleće 2015.
svaka druga ili treća sadnica nije započela vegetaciju, a do kraja godine se
osušilo njih 60%. Na kraju je "na mišiće" povratio novac kojim je
platio zaražene izdanke.
Prepoznati
simtome
Kada bolest
nastupi - već je kasno. Prepoznaćete je po gukama na korenu. Guke su različite
veličine. One se pojavljuju početkom vegetacije i sprečavaju cirkulaciju vode i
hranljivih materija između izdanaka i korena.
Izdanci
maline prvo zaostaju u porastu, i vrlo često se suše. Biljke ostaju kržljave,
list je žut, obod lista je braon boje, a izdanci se lako čupaju iz zemlje.
Preventiva
Kao logična
preporuka nameće se sledeće: nove malinjake isključivo bi trebalo podizati
zdravim sadnim materijalom. Ako je potrebno, bolje je sačekati i nekoliko
godina dok se do tog sadnog materijala dođe.
Za
suzbijanje raka maline najefikasnije su preventivne mere, koje se sastoje u
izboru zdravog sadnog materijala i sadnje maline na nezaraženom zemljištu.
Autor: Đorđe Simonović
Izvor: agroklub.rs